Na puno blogova sam vidjela kako cure međusobno razmjenjuju lakove i uvijek sam željela barem jednom iskusiti tu čar. Doduše, odmah bi mi se smučilo kad bi se sjetila poštarina kakve pošte udaraju nama običnim smrtnicima kad se radi o slanju u inozemstvo (ne moraju nužno biti inozemni, ali obično "tamo negdje" ima lakova kojih kod nas nema). Ipak, odlučila sam se na ovo jer je u pitanju bio jedan divni plavac (uh zamisli iznenađenja :D). Prvo sam se malo informirala na fejsu, pa na stranicama pošte i zaključila da za ono što ja tražim ne bi bilo previše platiti neke svote. Upit s fejsa je na Twitteru vidjela jedna draga cura iz Srbije - Sanja i ponudila se da usliša moje molbe. I tako sam došla do ovih ljepotana.
Da, možda jesam luda što sam uzela sva tri ista lakića, ali ovakva nijansa se jednostavno mora imati u više primjeraka, pogotovo zato što su bočice od samo 5,5ml. Radi se o AURA lakovima koji se proizvode u susjedoj Srbiji i kod nas ih nema za kupiti. Ja sam njoj ponudila Smart Girls lakiće jer ih tamo nema, tako da smo odradile baš dobar posao. Nadam se da ovo nije i moja zadnja razmjena, jer sigurno ima još nekih lijepih lakića u susjednim državama kojih kod nas nema :)
AURA She Bunny 028
Nažalost, ova super priča ima i jednu malo sjenu, a to je naša pošta. Dok Sanja nije imala baš nikakvih problema sa slanjem svojih lakova, ja sam u svojoj pošti itekako imala natezanja dok sam njoj slala svoje. Radilo se znači o tri Smart Girls lakića, 5,5ml veličine, teški su sveukupno nekih 100tinjak grama, znači ništa pretjerano, poštarina me za njih izašla nekih 28 kn (isto u granisama normale), ali jedva su mi ih primili. Pošiljke za inozemstvo moraju biti otvorene kad ih predajete na šalteru, da bi vidjeli što šaljete pa sam ja tako morala pokazati svoje lakove. Super sam ih zapakirala, prvo u mjehuričastu foliju svakog posebno i onda još u mjenuričastu vrećicu, pa to sve skupa u mjehuričastu kovertu. Ali svejedno problemi i pitanja, što ako se to razbije, postoji mogućnost da mi se vrati sa carine pa bi snosila neke troškove bla bla bla. Bila sam uporna i ustrajna u svom naumu jer nisam htjela razočarati ni sebe ni Sanju, pokušavajući ih uvjeriti kako često kupujem preko neta i lakovi mi stižu od svuda bez da itko postavlja ikakva pitanja. Oni su tupili po svom, ja po svom i napokon su popustili i uzeli pismo. Koje sam olakšanje tada osjetila, ne moram vam ni opisivati, a tek kad je Sanja javila da su stigli, uh! Ako budem ubuduće radila swapove, nadam se da neću morati proživljavati isti scenarij na šalteru pošte (u što iskreno čisto sumnjam). Na kraju je eto sve ispalo super.
Imate li vi iskustva sa swapovima i kakva su?
Imate li vi iskustva sa swapovima i kakva su?